Nazivi biljke
Familija: Umbelliferae
Narodni:
Latinski: Apium graveolens
Nalazište:
Pitomi celer uzgaja se po vrtovima
kao začin, povrće i salata.
Opis:
To je dvogodišnja, 20-60 cm
visoka zeljasta biljka, sjajnih, tamnozelenih, čvrstih, petorostruko
podijeljenih listova. Zelenkastobije1i cvjetovi čine štitaste cvatove. Ima
svojstven miris i okus. Ravna stabljika šuplja je i jako razgranata. Nije opor.
Sadrži:
U vretenastom, mesnatom
rizomu ima oko 0,10% eteričnog ulja, u lišću nešto više, a u plodovima čak
2,5-3%. Glavni dio ulja jest limonen. U plodovima ima oko 16% masnog ulja.
Vrijeme branja :
Kao i većina povrća u nas,
potkraj ljeta i na početku jeseni.
Pripremanje lijeka, primjena
i djelovanje:
Iako se celer uglavnom
upotrebljava kao začin, on služi i kao lijek, i to kao diuretik, , ako se u
obliku čaja pije prije jela u ovoj mješavini: po 20 g korijena celera, komorača
(Fruetus foeniculi),peršina (Petroselinum sativum), šparge (Asparagus
offieinalis) , kostrike(Ruseus aeuleatus). Tri velike žlice te mješavine
popariti s litrom kipuće vode, pusti da kipi 10min., zatim ostavi 15 min. i
naposljetku procijedi. Pije se triput na dan po šalica, prije jela.
Za otvaranje apetita, a
ujedno i za bolju probavu, uzme se po 25 g ploda celera, aniša (Fruetus anisi),
komorača i kumina(Carum carvi). Jednako djeluje i mješavina od po 25 g korijena
celera, komorača, lincure (Gentiana lutea) i kičice (Erithraea centaurium).
Postupa se kao i kod opisanog čaja. Celerovo Iišče, kuhano u mlijeku, pije se
toplo kao lijek u slučaju slabog mokrenja, reume i gihta. Protiv bubrežnih
bolesti treba piti svježe istisnut sok celerova lišća, ili bar alkoholaturu od
30 kapi, triput dnevno. Po 50 g celera i
peršuna kuha se i pije triputdnevno po šalica. To liječi od groznice.
Nema komentara:
Objavi komentar