BLJUŠT

Nazivi biljke

Familija: Dioscoreaceac
Narodni: Bljušt, kuke, bruškanduli
Latinski: Tamus communis

Nalazište:

Raste uz živice i na okrajcima šuma.

Opis:

To je trajna biljka povijuša s debelim mesnatim i teškim korijenom (rizom); iz njega raste tanka, 3-4 m duga stabljika koja se penje po drveću. Korijen je izvana sivocrn, na presjeku bijel, ljepljiv, neugodna mirisa i ljutoga, gorkog okusa. Listovi su srcoliki i šiljati, na dugim peteljkama. Iz pazušaca listova izlaze cvatovi sitnih, zelenkasto-žućkastih cvjetova. Plod je jajolika, živocrvena, sjajna boba.

Sadrži:

škrob, sluz u kojoj se nalaze oštri i veliki kristali kalcijeva oksalata, te steroidne saponozide.

Vrijeme branja:

cvijet ljeti, u doba cvatnje, a korijen u jesen.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Svjež korijen lijek je protiv reume, išijasa i krstobolje. Bolno se mjesto može njime natrljati, ili se pospe naribanim korijenom i privije na 3-5 min., ili se masira naribanim korijenom koji se močio 12 sati u alkoholu (konjaku). Odmah nakon skidanja povoja ili nakon masaže, namaže se to mjesto mašću ili laucnim uljem, a u nuždi i mlijekom, da se ne pojave plikovi i rane. Nakon prve primjene lijeka koža na tom mjestu jako peče i svrbi, ali to nakon 10 min. prestane. Ako je koža prije masaže bila znojna, dakle pore proširene, lijek ulazi dublje u kožu pa jače peče i svrbi. Nastrugan korijen odstranjuje tamne podočnjake i modrice od podlivene krvi ako se na ta mjesta privije dvaput ili triput po 3-5 minuta. Bljušt je otrovan! Njegov sok izaziva jako povraćanje i proljev. Mnogi su i život izgubili zbog neznanja. U slučaju nezgode treba liječniku reći da je upotrebljen bljušt, kako bi znao dati protuotrov. Zbog toga je bolje uzeti neko drugo neopasno, a možda i bolje sredstvo protiv reume, išijasa i krstobolje.