Nazivi biljke
Familija: Rosaceae
Narodni: Kruška
Latinski: Pyrus cotnmunis
Nalazište:
Od vrlo mnogo vrsta krušaka
već su Grci neke oplemenjivali i cijepili. Rimljani su ih kultivirali oko
četrdeset vrsta za proizvodnju voćnih vina.
Opis:
Ta voćka ima često visoka
stabla, a u novije doba kultiviraju se i kruške, kao i neko drugo voće, u
patuljastom obliku, niske krošnje, koja se širi vodoravno a ne u visinu.
Listovi su jajoliki, na vrhu šiljati, po rubu fino nazubljeni, oduljih
peteljki; na dužim granama smješteni su naizmjenično, a prema vrhovima u čupercima.
U doba pupanja listovi su s donje strane pokriveni zaštitnim dlačicarna, koje
kasnije nestanu. Bijeli cvjetovi neugodno mirišu, imaju 5 latica, mnogo
prašnika i plodnicu s 5 pretinaca, s obiljem meda. Plod je kruška, prema
peteljci nešto produžena, s trajnim ostatkom čaške. Cvjeta istodobno kad
propupa i lišće, u travnju i svibnju, poslije trešnje a prije jabuke.
U kruški ima mnogo voćnog
šećera; koji podnose čak i dijabetičari, zatim kalija, koji smanjuje otečenost
kod vodene bolesti, mnogo organskih kiselina, mineralnih soli i pektina, te
nekih konzervirajućih tvari koje djeluju adstringentno i malo stežu usta. Mladi
listovi i kora, kao i pu povi, sadrže specijalni glikozid, tzv. arbutosid, koji
dezinficira mokraćne putove, pa liječi katar mokraćnog mjehura i bubrega, a
pomaže i protiv noćnog mokrenja u krevet.
Vrijeme branja:
U fazi pupanja i cvjetanja,
a lišće i poslije.
Pripremanje lijeka, primjena
i djelovanje:
Pupovi i lišće, koliko se
prstima zahvati (po prilici jedna velika žlica), ubace se u 2,5 dl. kipuće
vode. To se potopi i pokrije da ponovo zakipi pa odmah makne u stranu. Ostavi
se poklopljeno 10- 15 minuta i zatim se procijedi. Pije se triput dnevno po
šalica, poslije jela, ili dvaput kao svaki stolni čaj, za zajutrak i užinu. Taj
čaj, zbog adstringentnih tvari i antiseptičnog svojstva, djeluje protiv
proljeva, a pospješuje mokrenje, pa koristi protiv reumatizma i karnenaca
različite etiologije, protiv gihta iangine. Odstranjuje i pijesak iz mokraćnog
mjehura i bubrežne čaške, osobito čaj od mladog lišća, jer u mladom lišću ima
najviše aktivnog arbutina.
Kruške se jedu i sirove i
kao kornpot, poslije redovnih obroka, ali i izmedu obroka za osvježenje. U
srednjem vijeku liječnici su upozoravali da su kruške teško probavljive, da
opterećuju probavu, pa da više škode nego što koriste. Ali sve vrste nemaju
jednako djelovanje. Kad su potpuno zrele podnose ih i ljudi sa osjetljivim
želucern. Ipak se preporuča osjetljivima, osobito oboljelim na probavnim
organima, da kruške upotrebljavaju samo kuhane, kao kornpot. Tada su i veoma
korisne, jer djeluju na krvotok i funkciju bugrega, a uz to su i prikladan
dodatak prehrani.
Nema komentara:
Objavi komentar