ŽUTILOVKA

Nazivi biljke

Familija: Papilionatae

Narodni: Žutilovka, žutilica

Latinski: Genista tinetoria

Nalazište:

Raste na visokim livadama suhim gorskim šumama.

Opis:

To je obilno razgranat, drvenast tamnozeleni grm, s trnovitom stabljikom i ograncima. Listovi su postavljeni naizmjenično, gotovo sjedeći, na stabljici. Na rubu imaju fine dlačice. Žuti cvjetovi tvore brojne grozdaste cvatove. Okus je biljke gorak.

Sadrži:

Natrij i tanin, eterično ulje, gorku tvar, šećer, voak, sluz, genistein i citizin.

Vrijeme branja:

Cvate od lipnja do kolovoza, a sabire se ljeti. Upotrebljavaju se mladice s cvjetovima i sjemenke. Otrovni su zbog citizina koji djeluje na živce, pa pri nerazumnoj upotrebi može prouzročiti i smrt. Zato se ta biljka smije upotrebljavati samo u homeopatskim dozama i bezuvjetno pod kontrolom liječnika.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Kuhana u vodi, ili u pola vode i pola vina, ili, još bolje, u samom vinu s malo meda, potiče izbacivanje pijeska i kamenaca iz bubrega, čisti crijeva, pomaže izlučivanje loših tvari iz krvi, uklanja nervozne želučane smetnje. Dodani med rastvara loše tvari u krvi i pojačava njihovo izlučivanje putem mokraće. Pomiješan u jednakim dijelovima s vrijeskom (Calluna vulgaris) i trpucem (Plantago lanceolata) liječi od reume i gihta.

Čaj od žutilovke dobro djeluje u slučaju velike iznemoglosti, srčane slabosti i srčanih smetnji s niskim krvnim tlakom nakon teških bolesti. Med se čaju dodaje bezuvjetno. Od tog čaja pije se po 1 šalica u gutljajima u toku dana. Ekstrakt, pripremljen od cvijeta, liječi od lišaja na glavi.