Akne (lat. Acne vulgaris) upalno su oboljenje kože prouzročeno
promjenama u pilosebacealnoj jedinici (strukturi koja se nalazi u koži i
sastoji se od folikula
dlake i njemu
pridružene lojne
žlijezde). Uobičajeno je da se akne nazivaju i bubuljice,
odnosno prištići.
Ovo stanje obično nastaje tijekom puberteta, a posebice je često u zapadnjačkoj
populaciji, što se objašnjava većom genskom predisponiranošću. Akne uzrokuje
pretjeran rada lojnih žlijezda unatoč uobičajenoj razini muškog hormona testosterona. Kod većine ljudi ova prenaglašena
reakcija nestaje s vremenom pa oko dvadesete godine akne nestaju ili se u
najmanjoj meri povlače, bilo djelomice bilo privremeno. Ipak ne postoji način
pomoću kojega se može pouzdano predvidjeti koliko će dugo akne opstati. Tako se
one kod nekih osoba zadržavaju i više od desetak godina i opstaju u tridesetim
i četrdesetim godinama života, a katkad su prisutni i kasnije. Akne zahvaćaju
velik dio populacije u nekom od životnih razdoblja.
Sam izraz akne potječe iz netočno preuzetoga grčkog
izraza άκμή (akme − osip kože), koji se sreće u
spisima Etiusa
Emideusa.
Simptomi
Najuobičajeniji oblik akni s kojim se
srećemo poznat je pod imenom "Acne vulgaris", što u prijevodu znači
"obične akne." Prekomjerno lučenje loja iz lojne
žlijezde djeluje u
sprezi sa začepljenjem kanala lojne žlijezde, kroz koji se loj kod zdrave kože
normalno oslobađa. U nekim slučajevima može doći i do poremećaja procesa
odumiranja stanica u površinskim podslojevima kože, što dovodi do prekomjernog
ljuštenja kože, čiji mikrokomadići, pak, mogu dospjeti u kanal pore lojne
žlijezde i tako fizički omesti normalno oslobađanje loja. Tada se lojne
izlučevine nakupljaju u koži, u unutrašnjosti blokiranoga kanala, stvarajući
povoljne uvjete za razvoj bakterije Propionibacterium acnes, koja se i inače
nalazi u koži, ali se pod ovim uvjetima nekontrolirano razmnožava. Kao reakcija
na ovu pojavu u koži se pokreću upalni procesi te dolazi do upale koja stvara
vidljiv znak na površini kože. Lice, grudi, leđa, ramena inadlaktice obično su najpogođeniji dijelovi
tijela.
Tipične rane prouzročena aknama uglavnom
su u većoj meri upaljena ispupčenja rumene boje ispunjena gnojem. Neupaljene
lojne žlijezde, koje se pravilnije nazivaju epidermoidne ciste, pojavljuju se
ili zajedno s aknama ili samostalno, ali nisu uvijek prisutne. Nakon nestanka
rana prouzročenih aknama mogu ostati mali ožiljci koji mogu biti i
neuočljivi golim okom.
Osim posljedica koje predstavljaju
ožiljci, glavni problem koji tvore akne jest psihološke prirode, a odražava se
u smanjenjusamopouzdanja i depresiji. Akne
se obično pojavljuju tijekom puberteta, kada su mladi ljudi i inače skloni
nesigurnosti.
Uzročnici akni
Nije u potpunosti poznat uzročnik
− ili uzročnici − akni. Poznato je da postoje i nasljedni čimbenici. Nekoliko
je čimbenika uočeno u proučavanjima procesa vezanih za akne:
·
hormonska
aktivnost, poput menstrualnog ciklusa i puberteta
·
stres,
koji pokreće povećano lučenje hormona nadbubrežnih žlijezda (tzv. hormoni
stresa)
·
hiperaktivnost lojnih
žlijezda, koja je uzrokovana, između ostalog, i netom spomenutim
dvama mehanizmima
·
nagomilavanje
izumrlih stanica površinskih slojeva kože
·
bakterije
u porama,
zbog čijeg prekomjernog prisustva tijelo pokreće alergijsku reakciju
·
iritacija
kože bilo koje vrste (aktivira i potpomaže stvaranje upalnih procesa)
·
upotreba anaboličkih
steroida
·
bilo
koji preparati, lijekovi koji sadrže halogene elemente (jodidi, kloridi, bromidi), litij, barbiturate, ili androgene
·
izlaganje
visokim razinama klorovih spojeva, posebice klorovim dioksinima može prouzročiti snažnu i dugotrajnu
pojavu akni poznatiju kao klorakne.
Tradicionalno je pozornost uglavnom bila
usmjeravana na hormonski izazvano prekomjerno lučenje loja, što je smatrano
glavnim uzročnikom ove bolesti. Nedavno je veća pozornost posvećena pojavi
suženja lojnih kanala, jer se ono smatra drugim najvažnijim uzročnikom ove
bolesti. Pretjerano ljuštenje stanica u površinskim podslojevima kože,
pretjerano vezivanje stanica unutar folikula dlake ("hiperkeratinizacija")
te nagomilavanje vode unutar kože (koje izaziva nadimanje tkiva kože i pritisak
na kanale sve do njihova zatvaranja) jesu pojave koje se smatraju važnim
djelatnim mehanizmima. Nekoliko je hormona dovedeno
u vezu s aknama: muški
hormoni testosteron, dihidrotestosteron (DHT) i dihidroepiandrosteron
sulfat (DHEAS), kao i
inzulinu sličan faktor rasta 1 (IGF-I). Osim toga, pokazalo se da je koža
sklona aknama otporna na inzulin.
Razvoj je akni (Acne vulgaris) u
zrelijim godinama neuobičajen, iako je ovo starosno doba pogodno za drugo
oboljenje kože − Rosacea(rozacea) − koje ima slične simptome.
Prave akne (Acne vulgaris) kod zrelijih osoba mogu biti pokazatelj
drugih povezanih stanja, primjerice trudnoće ili poremećaja poput sindroma policističnih jajnika ili rijetkog Kašingova
sindroma.
Zablude
vezane za porijeklo akni
Postoji niz zabluda o uzroku akni i o
stvarima koje ih ne uzrokuju. Najčešće su:
·
prehrana: jedna pogrešna studija navela je na
zaključak da čokolada, pomfrit, čips i šećer, između ostalog, utječu na razvoj akni[1]Nedavno znanstveno istraživanje pokazuje
da nema argumenata ni u korist ni protiv ovih tvrdnji.[2] Konsenzus
postignut među zdravstvenim radnicima glasi da oboljeli od akni trebaju
isprobavati različite načine prehrane i suzdržavati se od konzumiranja
namirnica za koje otkriju da utječu na pogoršanje stanja akni.[3] Nedavno
istraživanje, provedeno na 47 335 žena, otkrilo je pozitivnu epidemiološku
povezanost između konzumiranja mlijeka, posebice obranog, i pojave akni.[4] Istraživači
pretpostavljaju da ova povezanost može biti prouzročena hormonima (poput goveđeg
IGF-I) prisutnog u kravljem mlijeku, no ova hipoteza nije definitivno
potvrđena. S druge strane, morska hrana može sadržavati relativno visoke razine joda,
ali vjerojatno nedovoljno da izazove navalu akni. Ipak, osobe koje su sklone
aknama možda će poželjeti izbjeći prekomjerno konzumiranje namirnica s visokim
sadržajem joda. Govori se i o vezi između konzumiranja namirnica s visokim
udjelom šećera i razvoja akni. Prema ovoj hipotezi činjenica da je pojava akni
rjeđa u zemljama koje ne pripadaju zapadnim područjima može se objasniti
njihovim prehranom koja ima nizak glikemijski
indeks.[5] Nužna
su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo može li smanjen unos namirnica
visokoga glikemijskog indeksa (poput gaziranih napitaka i slatkiša) značajno
ublažiti pojavu akne, no konzumiranje namirnica visokoga glikemijskog indeksa
treba svesti na minimum zbog njihova utjecaja na opće zdravstveno stanje
organizma.[6]
·
nedostatak osobne higijene: akne nisu pokazatelj
nehigijene. Ova zabluda vjerojatno potječe od činjenice da su u mehanizam
nastajanja akni uključene i infekcije. No akne nastaju duboko unutar kože, u
uskom kanalu folikula dlake, iz kojeg ih je nemoguće isprati. Čepovi se formiraju od stanica i loja koji
stvara samo tijelo. Bakterije uključene u proces iste su one koje su i inače
prisutne u koži. Redovno čišćenje kože može ublažiti, ali ne i spriječiti
razvoj akni kod određene. Štoviše, sve što nadilazi vrlo nježnu njegu kože može
zapravo pogoršati rane, pa čak i potaknuti pojavu novih akni oštećivanjem ili
isušivanjem kože.
Kronologija liječenja akni
Povijest akni potječe iz najranijih
perioda pisane povijesti. U starom je Egiptu, zabilježeno da je nekoliko
faraona patilo od akni. Od antičkih Grka dolazi i sam izraz akne. I liječenje akni ima dugu
povijest:
·
Rim :
kupanje u vreloj (često sumpornoj) mineralnoj vodi bio je jedan od nekolicine
dostupnih načina liječenja akni. Jedan od najranijih tekstova u kojem se
spominju problemi s kožom jest De
Medicina, koji je napisao Celzus
·
19.
stoljeće: dermatolozi 19. stoljeća upotrebljavali su sumpor u liječenju akni
(vjerovalo se da sumpor isušuje kožu)
·
1920-ih:
upotrebljava se benzoil peroksid
·
1930-ih:
upotrebljavaju se laksativi u liječenju takozvanih bubuljica čednosti
·
1950-ih:
kada su u upotrebu ušli antibiotici, otkriveno je da imaju povoljan utjecaj na
akne; u početku su se uzimali oralno; topijski su antibiotici postali dostupni
nešto kasnije
·
1960-ih: vitamin A i retin A pokazali su učinkovitost u liječenju
akni, što je dovelo do razvoja izotretionina, koji se tijekom 1980-ih u SAD-u
prodavao kao Accutane i Roaccutane
·
1990-ih:
uvedeno je liječenje laserom
·
21.
stoljeće: uvedena je terapija plavim/crvenim svjetlom.
Neki su stari načini liječenja, poput
laksativa, izbačen iz upotrebe, ali su drugi, poput topličkog kupanja opstali i
postaju sve popularniji.
Dostupni načini liječenja
U prodaji postoji velik broj proizvoda
koji se upotrebljavaju za liječenje akni. No mnogi od njih nemaju nikakav
klinički dokazan učinak. Uopćeno govoreći, uspješno liječenje daje malo
vidljivih rezultata tijekom prvih dvaju tjedana; potom se akne postupno povlače
tijekom približno triju mjeseci. Nakon toga poboljšanje dostiže stanje dalje
stagnacije. Liječenja koja obećavaju poboljšanja kroz dva tjedna vjerojatno će
vas na kraju razočarati.
Kombinacija postupaka liječenja može
smanjiti oboljenje u velikom broju slučajeva. Liječenja koja su najučinkovitija
obično donose najviše neželjenih propratih efekata i zahtijevaju velik stupanj
nadzora. Mnoge se osobe konzultiraju s liječnikom kada se odlučuju za terapiju,
posebice kada razmatraju kombiniranu primjenu tretmana. Za izvjestan se broj
postupaka liječenja pokazalo da su učinkovita, primjerice:
Abrazija kože
Abrazija, ili skidanje površinskih
slojeva kože, može se provoditi bilo mehanički (pomoću abrazivne tkanine ili
tekućeg pročišćivača) bilo kemijski. Uobičajena su kemijska sredstva salicilna
kiselina i glikolna
kiselina; one olakšavaju ljuštenje površinskih podslojeva kože, a s
ciljem da se spriječi nagomilavanje slojeva izumrlih stanica koje se stapaju sa
zdravim slojevima i začepljuju pore. Od pomoći su i pri uklanjanju blokada iz
začepljenih pora. Pod kemijskim se ljuštenjem (pilingom) ne misli na ljuštenje
u klasičnom makroskopskom (vidljivom) smislu, nego na mikroskopsko razaranje
površinskih slojeva kože. Ovisno o vrsti abrazije moguća je pojava i vidljivog
ljuštenja kože. Ovlaživači i topijska sredstva protiv akni koja sadrže agense
za izazivanje kemijskog ljuštenja obično su dostupna na tržištu. Mehanička se
abrazija rabi rjeđe jer mnoge pozitivne strane uklanjanja ovih površinskih
podslojeva kože poništavaju posljedice trljanja i mehaničkog nadraživanja kože.
Topijski
baktericidi
Široko rasprostranjeni antibakterijski
preparati koji sadrže benzoil
peroksid mogu se
rabiti kod blagih i srednje teških slučajeva akni. Gelovi ili kreme koji sadrže
benzoil peroksid utrljavaju se dva puta dnevno u pore oboljeloga dijela tijela,
a ponajprije sprečavaju nastajanje novih akni uništavanjem bakterije Propionibacterium acnes. Za razliku od
antibiotika, benzoil peroksid ima prednost što je jak oksidans (zapravo je blag
izbjeljivač) te tako ne dovodi do razvoja rezistentnosti kod bakterija. No on
redovno isušuje kožu, a uzrokuje i lokalnu iritaciju i crvenilo. Kompromisni bi
režim podrazumijevao dnevnu upotrebu razblaženog benzoil peroksida
(2.5 %), u kombinaciji s odgovarajućim ovlaživačima, čime bi se spriječilo
isušivanje kože. Pri upotrebi benzoil peroksida mora se paziti jer je on blag
izbjeljivač, dakle, on će izbijeliti bilo kakvo vlakno ili kosu ako dođe u
kontakt s njima.
Među ostale antibakterijske preparate
ubrajamo triklosan ili hlorheksidin
glukonat, no oni su uglavnom manje učinkoviti.
Topijski
antibiotici
Izvana primijenjeni antibiotici poput eritromicina, klindamicina,
stiemicina ili tetraciklina namijenjeni
su uništavanju bakterija koje se nalaze u blokiranim folikulima dlake. Dok
topijska upotreba antibiotika ima istu učinkovitost kao i oralna, ova metoda
primjene izbjegava moguće neželjen popratne efekte, primjerice iritaciju želuca
ili međudjelovanje s ostalim lijekovima (npr. oni neće utjecati na oralno
unijete kontracepcijske tablete). No ovaj se način može pokazati nepogodnim ako
se nanosi na veće tjelesne površine.
Oralni
antibiotici
Među oralne antibiotike koji se rabe u
liječenju akni ubrajamo eritromicin ili neke iz skupine tetracikličnih antibiotika (tetraciklin ilioksitetraciklin,
koji se bolje apsorira) ili neke iz skupine koja se rabi jednom dnevno poput doksiciklina, minociklina ili lajmciklina.Trimetroprim se također katkad koristi. Međutim,
smanjenje broja bakterija uzročnika akni neće samo po sebi smanjiti lučenje
loja i nekontrolirano ponašanje stanica, što predstavlja početne uzorke blokade
folikula. Štoviše, antibiotici postaju sve manje učinkoviti jer se sve više
pojavljuju rezistentne bakterije. Akne će se najčešće ponovno pojaviti brzo
nakon prekida liječenja; nekoliko dana nakon topijske primjene i nekoliko
tjedana nakon oralne primjene lijekova.
Hormonsko
liječenje
Kod žena se akne mogu ublažiti hormonskim
tretmanima. Kontracepcijske
tablete s normalnom
kombinacijom estrogena/progesteronaimaju
djelomičan učinak, ali anti-testosteronski Ciproteron u kombinaciji s estrogenom (Diane
35) prilično je učinkovit u smanjenju razine androgena. Postoji i
alternativa za Diane 35,
koja se zove drospirenon,
a uzrokuje manje neželjenih efekata od Diane 35 / Dianette. Obje se inačice
mogu rabiti kada nalazi krvi pokazuju previsoke razine androgena,
no učinkovite su čak i kada to nije slučaj.
Ako je bubuljica velika i/ili ne reagira
na druge oblike liječenja, dermatolog može primijeniti i injekciju kortizona izravno u bubuljicu, što će obično
smanjiti crvenilo i upalu, gotovo trenutno. Posljedica je zaravnjenje
bubuljice, čime se omogućava njezino lakše prikrivanje šminkom, a može
pripomoći i proces zalječenja. Propratni su učinci minimalni, ali se mogu
javiti u obliku privremenog izbjeljivanja kože oko mjesta ubrizgavanja. Ova
metoda ima i daleko manji rizik ostavljanja ožiljka nego kirurško uklanjanje
bubuljice.
Retinoidi za
vanjsku primjenu
Osnovno im je svojstvo da normaliziraju
životni ciklus folikula dlake. Skupina lijekova kojima se ovo omogućuje jesu
topijski retinoidi poput tretionina (tržišni je naziv Retin-A), adapalena
(tržišni naziv Diferin) te tazarotena i tazarotena (tržišni naziv Tazorak).
Poput izotretionina, oni su povezani s vitaminom A, ali se nanose kao topijski i
općenito imaju daleko blaže propratne efekte. Oni mogu, međutim, uzrokovati
značajniju iritaciju kože. Retinoidi vjerojatno utječu na životne cikluse
stvaranja i izumiranja stanica u zidovima folikula. Ovime se sprečava hiperkeratinizacija ovih stanica, koja može dovesti do
blokade. Retinol,
oblik vitamina A, ima sličan, ali blaži učinak i upotrebljava se u brojnim
komercijalnim ovlaživačima i ostalim topijskim proizvodima. Učinkoviti su
topijski retinoidi u upotrebi više od trideset godina, ali su dostupni samo na
recept i nisu u širokoj upotrebi kao ostali topijski preparati.
Oralni retinoidi
Oralni retinoidi smanjuju lučenje loja iz
žlijezda. To se može postići svakodnevnim unosom derivata vitamina A, poput izotretionina (tržišni naziv
Akutan, Sotret) tijekom 4-6 mjeseci. Vjeruje se da izotretionin djeluje
ponajprije tako što smanjuje lučenje lojnih žlijezda, no neke studije
upozoravaju da on utječe i na druge čimbenike vezane za nastanak akni.
Izotretionin se pokazao vrlo učinkovitim u liječenju teških slučajeva akni
smanjujući ih ili ih potpuno uklanjajući kod više od 80% pacijenata. Lijek ima
daleko dugotrajniji učinak od antibakterijskih tretmana i često liječi akne u
potpunosti. Liječenje zahtijeva medicinski nadzor dermatologa zato što ga prate brojne neželjene
propratne pojave (koje mogu biti i teške). Kod oko 25% pacijenata može doći do
recidiva nakon prvog perioda liječenja. Često se preporučuje probni period od
nekoliko mjeseci između dvaju perioda liječenja (zato što se stanje može
donekle poboljšati u periodu nakon završetka faze liječenja i taj period može
dati tijelu vrijeme da se oporavi). Povremeno dolazi i do trećeg ili čak
četvrtog perioda liječenja, ali su poboljšanja često manje značajna.
Najpoznatije su nuspojave suha koža i povremena kvarenja iz nosa (zbog suhoće
sluznice nosa). Oralni retinoidi često stvaraju početnu upalu akni tijekom
prvog mjeseca koja može biti teška. Postoje zabilježeni slučajevi da je lijek
oštetio jetru pacijenata. Iz ovog se razloga pacijentima preporučuje da prije i
tijekom liječenja naprave i analiziraju uzorke krvi. U nekim se slučajevima
liječenje završava zbog promjena u nekom od brojnih pokazatelja razina
supstancija u krvi koje mogu biti povezane s oštećenjem jetre. Postoje i
tvrdnje po kojima su izvještaji o trajnim oštećenjima jetre nepotkrijepljeni te neki dermatolozi
smatraju da je nepotrebna rutinska provjera stanja jetre. Trigliceridi u krvi
također se moraju pratiti. No rutinsko je testiranje dio zvaničnih preporuka za
uporabu ovih lijekova u velikom broju zemalja. Neki izvještaji iz tiska
upozoravaju da izotreonin može prouzročiti kliničku depresiju,
ali još ne postoji suglasnost u medicinskoj literaturi o veličini rizika. Lijek
također uzrokuje malicioznosti na plodu ako žena zatrudni tijekom liječenja ili
počne da se liječi tijekom trudnoće. Zato se od pacijentica zahtijevaju dvije
zasebne mjere za kontrolu rađanja ili izjava o apstinenciji tijekom uzimanja lijeka. Iz tog se
razloga lijek smatra posljednjim izborom, koji se uzima u obzir tek nakon što
su se drugi − blaži − oblici liječenja pokazali neučinkovitima. U SAD su
doneseni restriktivni zakoni koji reguliraju upotrebu ovog lijeka (tzv. iPledge
program) početkom ožujka 2006. godine kako bi se spriječila zlouporaba ovog
lijeka. This has occasioned
widespread editorial comment.
Fototerapija
Plavo i crveno svjetlo
Dugo je vremena poznato kratkotrajno
poboljšanje koje se postiže izlaganjem suncu. No studije su pokazale da sunčevo
svjetlo pogoršava stanje na duge staze zbog oštećenja ultraljubičastim
zračenjem. Odnedavno je u upotrebi vidljivi dio spektra (fototerapija)
i s uspjehom je pokazano da posebice plavo svjetlo iz namjenski izrađenih
fluorescentnih svjetiljki, dikroičnih sijalica, diodnih izvora i lasera
proizvodi ove učinke. Upotreba ove terapije dva puta tjedno pokazala je
smanjenje akni za oko 64%; a smatra se još učinkovitijom kada se
primjenjuje preko dana. Mehanizam djelovanja podrazumijeva da porfirini što ih proizvode bakterije P. acnes stvaraju slobodne
radikale pod utjecajem
plavog svjetla. Ako se svjetlost
upotrebljava nekoliko dana, ovi slobodni radikali na kraju postaju smrtonosni
za same bakterije. Budući da porfirini inače nisu
prisutni u koži i da se ne upotrebljava ultraljubičasti dio spektra, ovaj se
način liječenja pokazao sigurnim i odobren je od američke institucije Food and Drug Administration. Liječenje navodno postaje učinkovitije
kada se upotrebljava crveno svjetlo (660 nanometara valne dužine), koje
proizvodi 76%-tno smanjenje akni nakon tri mjeseca dnevnog liječenja ,i to kod
80% pacijenata; Opće je
poboljšanje slično ili bolje u usporedbi s benzoilovim peroksidom. Za razliku
od većine drugih načina liječenja, ovdje se očekuje pojava manjih ili nikakvih
propratnih nuspojava, dok je veoma malo vjerojatno da se može razviti
rezistentnost bakterija na ovaj oblik liječenja. Nakon liječenja stanje se
dulje održava u odnosu na tretmane topijskim ili oralnim antibioticima; nije
neuobičajen ni period od nekoliko mjeseci. No oprema i liječenje su skuplji,
iako se troškovi prenosivoga kućnog kompleta za liječenje mogu usporediti s
troškovima nabavke benzoil peroksida/ovlaživača/pročišćivača za period od
nekoliko godina, s time da se fototerapija bolje podnosi.
Budućnost
liječenja
Laserska se kirurgija već neko vrijeme
primjenjuje za smanjenje ožiljaka nastalih od akni, a istražuje se i mogućnosti
upotrebe lasera u prevenciji stvaranja akni. Laser se rabi za proizvodnju
jednog od sljedećih učinaka:
·
izgaranje
folikulske kesice iz koje raste dlaka
·
izgaranje
lojnih žlijezda koje proizvode loj
·
induciranje
nastanka kisika u bakterijama, koji ih potom uništava.
S obzirom na to da izvori pulsnog svjetla
visokog intenziteta stvaraju toplinska oštećenja kože, postoji bojazan da će
postupci liječenja akni laserskim ili intenzivnim pulsnim izvorima inducirati
hiperpigmentaciju ili prouzročiti dugoročno isušivanje kože. Ova je metoda još
uvijek više u stadiju medicinskih ispitivanja negoli u području standardnih
metoda liječenja.
Zbog mogućnosti da akne imaju značajan
nasljedni fakto, postoje očekivanja da će jeftino sekvencioniranje genoma
pomoći preciznijoj izolaciji tjelesnih mehanizama uključenih u nastanak akni,
što bi moglo dovesti do učinkovitijih metoda liječenja. (Grubo uzevši, uzimao
bi se uzorak DNK oboljelih, kao i DNK osoba koje nisu oboljele i računalnom bi
se obradom podataka tragalo za statistički jakom različitošću u genima između
ovih dviju skupina). No postupak sekvencioniranja DNK još uvijek nije dovoljno
jeftin.
Preporučeni
načini liječenja ovisno o vrsti Acne vulgaris
komedonske (neupaljene) akne: lokalno liječenje azelaičnom
kiselinom, salicilnom
kiselinom, topijski retinoidi, benzoil peroksid
·
blage
(upaljene) akne: benzoil
peroksid ili topijski
retinoidi, topijski antibiotici (poput eritromicina)
·
umjereno
upaljene akne: benzoil
peroksid ili topijski
retinoidi u kombinaciji s oralnim antibioticima (tetraciklini); izotretionin je moguć kao opcija
·
jako
upaljene akne, nodularne akne, akne koje ne reagiraju na prethodno spomenute
načine liječenja: izotretionin ili kontracepcijske tablete s ciproteronom kod žena s virilizacijom ili drospirenon
Ožiljci od akni
Teži slučajevi akni često ostavljaju za
sobom male ožiljke koji
mogu biti jamičasti, tanjurasti ili kockasti u profilu. Liječenje ožiljaka od
akni skupo je i teško. Potpuno
uspješno liječenje je neuobičajeno. U tim se je slučajevima moguće obratiti
specijalistima za liječenje ožiljaka.
Nema komentara:
Objavi komentar